IZLOŽBA/INSTALACIJA U GALERIJI ANTUNA AUGUSTINČIĆA

ruj 17, 2010 by Edit@Klanjec

Povodom Međunarodnog dana mira Galerija Antuna Augustinčića u suradnji s Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu otvorit će u utorak, 21. rujna 2010. u 18  sati izložbu NEDUŽNI KRIVI čiji je autor Marijn Abelman.

Izložba će ostati otvorena do 28. rujna 2010.

Innocent Guilty

The installation consists of a room with the floor paved with army helmets, with a few cm in between to leave a narrow but wide enough walking space, where the visitors have to cross the room in order to get to the sculptures. I force the public to walk between the helmets with difficulty, where it is almost impossible not to touch them.

 Most casualties of war are not the soldiers fighting, but civilians who just want to do their job and see their kids grow up to have a better future.

Most of them do not really care about what happens outside their village, and still they seem to be the ones who pay the price for (and after) the warfare.

This makes me ask the question, are those civilians really innocent? Who, really, is guilty and how can you say what guilt is? What seems guilty in one situation, can be innocent in another. Guilt is a perspective. Most people do not really have a choice to think differently than they do, considering the information they are given. Propaganda makes it too difficult for the majority of people to see what is real and what is fake, if it is possible to see that at all.

So who really is guilty?  A soldier who is threatened by suicide bombers and missile attacks his entire life, or a freedom fighter who sees armed resistance as the only hope left? Is there anybody in a war who is truly innocent, or truly guilty?

In my installation everybody enters innocent. They haven't done anything yet. Then they are forced to disrespect the massgrave of soldierhelmets and walk right across them as if they were just cobblestones and not the most vital part of soldier armor, without knowing who wore it or who will die in it. They do not have any other choice but to do so, just like most soldiers in war do not have any other choice but to try and make the best out of the mess they are in.

In the installation I switch the roles, I turn the 'innocent' visitors into tomb raiders and the 'guilty' soldiers into victims who cannot prevent being raided.

 Marijn Abelman

 

Nedužni krivi

Instalacija se sastoji od sobe u kojoj je pod prekriven vojničkim šljemovima, s nekoliko centimetara između, koji ostavljaju uzak ali dovoljno širok prostor za hodanje, a posjetitelji moraju prijeći sobu da bi došli do skulptura. Prisiljavam publiku da hoda između šljemova, pri čemu ih je nemoguće ne dotaknuti.

Većina žrtava u ratu nisu vojnici u borbi, već civili koji samo žele raditi svoj posao i gledati svoju djecu kako odrastaju imajući bolju budućnost. Većina njih zapravo ne mari za to što se događa izvan njihova sela, iako se čini da su upravo oni ti koji plaćaju cijenu za vrijeme (i nakon) ratovanja.

U meni se javlja pitanje, jesu li ti civili zaista nevini? Tko je zaista kriv i kako definirati krivnju? Ono što se čini krivim u jednoj situaciji može biti nedužno u drugoj. Krivnja je način gledanja. Većina ljudi nema izbora misliti drugačije s obzirom na informacije koje su im dane. Propaganda otežava većini ljudi vidjeti što je stvarno a što lažno, ako je to uopće moguće vidjeti.

Pa tko je zaista kriv? Vojnik kojemu prijete bombaši samoubojice i udari projektila cijeli njegov život, ili borac za slobodu koji vidi oružani otpor kao jedinu preostalu nadu? Je li itko u ratu istinski nedužan ili istinski kriv?

U moju instalaciju svi ulaze nedužni. Još ništa nisu učinili. Tada su prisiljeni iskazati nepoštovanje prema masovnoj grobnici vojničkih šljemova i hodati ravno kroz njih, kao da se radi o uličnom kamenju, a ne o najvažnijem dijelu vojničkog oklopa, ne znajući tko ga je nosio i tko će u njemu umrijeti.

Oni nemaju drugog izbora nego učiniti tako, kao što većina vojnika u ratu nema drugog izbora nego pokušati i učiniti najbolje od zbrke u kojoj su se našli.

U instalaciji zamjenjujem uloge, pretvaram 'nedužne' posjetitelje u oskvrnitelje grobova, a 'krive' vojnike u žrtve koje oskvrnuće ne mogu spriječiti.

Marijn Abelman

 pozivnica