Održan još jedan festival Zagorje domovini i pjesnički susret Himna riječi
Predsjednik Krapinsko-zagorskog ogranka DHK Božidar Brezinščak Bagola i ravnateljica Kulturnog centra Klanjec Snježana Horvatin, pozdravljajući okupljene pjesnike i publiku, posebnu su istaknuli važnost Mihanovićeve knjižice Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku koju je napisao i objavio još kao 19-godišnjak. Osim dobi, začuđuju i okolnosti u kojima stasa s takvim stavovima, ali i naobrazba koju je do tada stekao te uvidi u lingvistiku. Tema je vlastiti materinski jezik – odnosno važnost razvijanja vlastitog jezika, a godina 1815. Rasprava je to koja najavljuje Ilirski preporod. Trebalo je proći tek 27 godina od njezina objavljivanja do objavljivanja Horvatske domovine u Gajevoj Danici horvatskoj 1835., a koja će vrlo brzo postati himnom. Mihanović nam je podario himnu bez proklinjanja neprijatelja i borbenosti, himnu o ljepoti i ponosu koja se na tako poetski način raduje svemu što nam je Bogom dano. Ona je plod one ljubavi prema domovini koja je vidljiva upravo iz spisa Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku, ali i iz ukupnoga njegovog zauzimanja za kulturna dobra, osobito u sakupljanju rukopisa (pronašao je Zografsko evanđelje pisano glagoljicom iz 11. st. i rukopis Gundulićevog Osmana).
Lijepom broju posjetitelja iz Klanjca predstavili su se i svojom ih poezijom oduševili i dirnuli slovenski akademik, dopisni član HAZU-a i francuske pjesničke akademije Mallarmé, potpredsjednik međunarodnog P.E.N.-a i jedan od najznačajnijih slovenskih književnika Boris A. Novak, čiji je treći dio epske trilogije Vrata nepovrata i to na čak 880 stranica na hrvatski preveo Božidar Brezinščak Bagola. Svoje stihove čitali su i suvremeni slovenski pjesnik Miklavž Komelj, prof. Robert Hajszan, koji je svoj desetljetni profesionalni i književni rad podredio težnji za očuvanje hrvatskog jezika među Gradišćanskim Hrvatima u Austriji, a emotivne domoljubne stihove podijelili su s Klanjčanima i svojim kolegama i pjesnici i kantautori iz Beča, Josip Čenić i Mijo Mišo Bijuklić. Uz njihovu se gitaru i mandolinu na Mihanovićevom grobu zapjevala i hrvatska himna, ali Čenićeva autorska Jedna je Hrvatska. Uz cvijeće i zapaljenu svijeću, bio je ovo najljepši spomen na velikog hrvatskog domoljuba.
Festival ZAGORJE DOMOVINI nastavljen je uz poetsko-likovno-glazbenu večer u vrlo lijepom ozračju terase Dvorca Mihanović u Tuheljskim Toplicama na kojoj su, uz gostujuće pjesnike, kojima se pridružio i Robert Simonišek iz slovenskog Kranja, svoje stihove čitali i domaći autori Ivica Glogoški, Ladislav Prežigalo, Nada Jačmenica, Dragica Reinholz, Darko Raškaj, Srečko Blažičko, Đurđica Srebačić i Vlasta Novosel, koja je i moderirala ovaj književni susret.
Bila je to emotivna večer ispunjena domoljubnim stihovima i bogatstvom hrvatskoga jezika, a osobito mjesnih kajkavskih govora koje vrijedno čuvaju upravo naši pjesnici.







































