Če maš, daj – če ne, zemi!, vol. 2
stu 14, 2016 by Edit@Klanjec
Povodom Mjeseca hrvatske knjige prošlog je petka, 11. studenog 2016., Gradska knjižnica održala na klanječkom placu drugi po redu mali, ali znakoviti sajam knjiga pod nazivom Če maš, daj – če ne, zemi! Knjižnica je pokrenula ovu akciju prošle godine, a potaknuta dobrim odazivom i reakcijama građana nastavila ju i ove godine. Članovi i sugrađani mogli su na placu razmijeniti knjige te besplatno sa štanda uzeti one koje je za njih pripremila sama Knjižnica. Cilj ove akcije je potaknuti na čitanje, čitanje radi zabave i razonode, ali i učenja i širenja svjetonazora.
Manifestacija Mjesec hrvatske knjige traje od 15. listopada do 15. studenog svake godine, a cilj joj je promicati čitanje kao društvenu vrijednost i knjigu kao kulturno dobro. Ovogodišnja je centralna tema i moto manifestacije: “Čitam 100 na sat”. Zanimljiv prolog Programskoj knjižici MHK 2016. pod naslovom “Sto na sat, ali – što na sat?” napisao je književnik Renato Baretić koji kaže:
“Čitam li „sto na sat“? Da, ali samo neke knjige. Po prilici, jednu ili dvije od deset među onima koje mi dođu u ruke. Jednostavno, previše je dobrih knjiga, siguran sam, koje još nisam otvorio; previše a da bih trošio preostalo svoje vrijeme na one što me ne zavedu do pedesete stranice. Knjiga kojoj to ne uspije nije vrijedna daljnjeg truda. Samo od 1950. do 2000. objavljeno je oko 36 milijuna knjižnih naslova, a po jedan se novi, statistički gledano danas objavi otprilike svakih 30 sekundi. Mislite li doista da se ijednom čovjeku isplati trošiti svoje usudom ograničeno vrijeme na knjigu koja mu na prvih pedeset stranica nije u stanju otvoriti nijedan prozor, ne izmamiti nijedan osmijeh ili udariti nijedan metaforički šamar. Unatoč tome – ili možda ipak: baš zato! – vrijedi čitati sto na sat. Zato da bi se brže odvajalo žito od kukolja, da bi se čim prije ponovo uronilo u potpuno novi svijet, čaroban i zavodljiv, kakav samo vješto isprepletene riječi mogu stvoriti. Da bi se opet, čim prije, na potpuno drugačiji način, doživjelo i zauvijek steklo ono iskustvo koje Gabrijel Zaid opisuje ovako:
Kakve veze ima koliko smo kultivirani i u toku, ili koliko smo tisuća knjiga pročitali? Važno je kako se osjećamo, kako gledamo, što činimo nakon čitanja, znače li nam što ulica i oblaci i postojanje drugih, jesmo li zahvaljujući čitanju i fizički intenzivnije živi.”
Cijeli prolog možete pročitati ovdje: http://issuu.com/knjinicegradazagreba/docs/mhk_tisak/7?e=3738727/39426656
