IN MEMORIAM – dr. sc. Jelena Očak

lis 15, 2026 by Edit@Klanjec

Postoje ljudi koji ne moraju biti rođeni u nekom gradu da bi mu pripadali. Ljudi koji njegovu prošlost čuvaju kao vlastitu, koji poznaju njegove priče, pamte njegove ljude i neumorno tragaju za onim što bi vrijeme, da nije njih, možda zauvijek odnijelo u zaborav.

Jedna od takvih bila je naša draga dr. sc. Jelena Očak (Zagreb, 1. VI. 1934 – Zagreb, 12. X. 2026) od koje se opraštamo s iskrenom zahvalnošću i osjećajem da je njezinim odlaskom Klanjec izgubio nekoga doista posebnog.

Rođena Zagrepčanka, koja se za života podjednako smatrala i Klanjčankom. U staroj obiteljskoj kući u Ulici dr. Ive Broza, u kojoj je sa suprugom Stankom Lasićem pronalazila mir i zadovoljstvo, čuvala je ne samo uspomene svoje obitelji nego i ljubav prema gradu kojemu je posvetila velik dio svojega znanstvenog i osobnog života.

Bila je strastvena istraživačica, neumorna tragačica za starim fotografijama, razglednicama, dokumentima i zaboravljenim pričama. Antikvarijati, obiteljske ostavštine i nedjeljna jutra na zagrebačkom Britancu bili su njezina neiscrpna nalazišta malih dragocjenosti iz klanječke prošlosti. Koliko smo samo puta zahvaljujući njoj ugledali neki davno zaboravljeni prizor našega grada, prepoznali lica ljudi kojih više nema ili saznali nešto što dotad nismo znali.

S osobitom znanstvenom strašću posvetila se istraživanju života i djela Antuna Mihanovića. Njezina monografija Antun Mihanović iz 1998. godine ostaje nezaobilazno djelo za razumijevanje života i djelovanja autora stihova hrvatske himne sa svim relevantnim biografskim podatcima, od Mihanovićeva rođenja u Zagrebu na Harmici 6, do smrti 1861. u Cesargradskim Novim Dvorima kod Klanjca. Iza te knjige stoje godine istraživanja, predanosti, osobnog odricanja i jedna jednostavna, ali iskrena želja da svom Klanjcu, kako je sama govorila, ostavi nešto dragocjeno i trajno. I ostavila je. Mnogo više nego što je možda i sama slutila.

Svojom poznatom energijom aktivno je sudjelovala u pripremi velike proslave 200. obljetnice rođenja Antuna Mihanovića koja je u lipnju 1996. godine pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora održana u Klanjcu te dala izniman doprinos organizaciji znanstvenog skupa „Antun Mihanović i njegovo doba“ koji je te godine u našem gradu okupio čak 17 uglednih hrvatskih znanstvenika.

Uz svečanost obilježavanja 210. godišnjice rođenja autora stihova hrvatske himne, posljednji je put u Klanjcu održala svečani referat te na izložbi u Gradskoj knjižnici izložila samo mali dio starih razglednica, fotografija i arhivskog materijala o Mihanoviću i Klanjcu.

Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu, gdje je 1966. na Filozofskome fakultetu diplomirala jugoslavistiku, anglistiku i rusistiku. Na istome fakultetu magistrirala je 1976. bibliotekarstvo i informacijske znanosti, te doktorirala 1993. disertacijom o Antunu Mihanoviću. Sve do umirovljenja 1999. radila je u Knjižnici Zavoda za slavensku filologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Uređivala je publikacije iz niza Croatica Bibliografije (1975–81), a priloge je objavljivala u časopisima Kaj, Hrvatsko zagorje i Croatica.  Objavila je nekoliko znanstvenih priloga u časopisima i zbornicima te dvije knjige, Pjesnik i gospodarstvenik: Mihanovićev gospodarski poduhvat 1828–1831 (1996) i monografiju Antun Mihanović (1998). Autorica je izložbe i kataloga Antun Mihanović, održane u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu (1990–91).

No, uz znanstvenicu, knjižničarku i publicisticu, mi ćemo pamtiti i jednu drugu Jelenu.

Onu iznimno lijepu mladu djevojku koje se stariji Klanjčani još sjećaju s kupanja na Sutli za vrijeme ljetnih ferija. Onu koja je prijateljevala s brojnim klanječkim obiteljima, satima razgovarala o ljudima i događajima, povezivala obiteljske uspomene i povijesne činjenice. Onu koju naši zagrebački studenti pamte kao osobu koja bi im se često našla pri ruci.  
I, naravno, pamtit ćemo njezinu legendarnu bijelu četvorku čiji je dolazak u Klanjec (bez obzira što smo ga se malo morali i paziti) gotovo redovito značio da Jelena donosi neku novu fotografiju, staru razglednicu, dokument ili priču koju jedva čeka podijeliti s nama. Uvijek znatiželjna, uvijek puna energije, uvijek zaljubljena u prošlost svojega Klanjca.

Takvi ljudi nikada ne odlaze sasvim. Ostaju u knjigama koje su napisali, fotografijama koje su sačuvali, pričama koje su nam ispričali. Ostaju u našim sjećanjima, ali i u sjećanju grada kojemu su dali dio sebe.

S dubokim poštovanjem i iskrenom tugom izražavamo sućut Lei i svima koji su Jelenu voljeli i poštovali.

Zbogom, draga Jelena. 

Grad Klanjec

Posljednji ispraćaj Jelene Očak bit će u petak 16. listopada 2026. u 12,00 sati u krematoriju na Mirogoju.