Znameniti Klanjčani

Znameniti, zaslužni i značajni Klanjčani

Tijekom svoje višestoljetne povijesti, Klanjec je bio kolijevka brojnim ličnostima koje su obilježile znanost, kulturu, umjetnost Hrvatske.

THOMAS LITTERATUS (Klanjec ? – ?)

U popisu domaćinstva, kmetova, želira i predijalaca za dicu (porez) od 50 denara iz 1598. se spominje Thomas kao obveznik. Kao takav nije imao status slobodnog građanina. Kako se svi ostali obveznici navode imenom i prezimenom, može se zaključiti da je njegova «pismenost» (možda i jedini u trgovištu) imala veliki značaj za Klanjec.

TOMO AUGUSTIĆ ( Klanjec, 40-tih god. XVII. st – 1702)

Rođen je, kako sam kaže, «u Cesargradu kod Klanjca». Kao pitomac Hrvatskog kolegija stekao je na Bečkom sveučilištu doktorat filozofije. Po završetku studija teologije u Grazu, imenovan je zagrebačkim kanonikom.. Oporučno je kolegiju ostavio zakladu za osnivanje višeg teološkog studija (otvoren akademske godine 1746/47) i za izgradnju oltara Sv. Luke u zagrebačkoj katedrali. Danas je on jedini preostali oltar iz stare katedrale. Izradio ga je kipar Ivan Cusso, a ukrašen je Augustićevim grbom.

HANS JOANNES ANGELMAYER (Klanjec, ? – ? )

U katastrofalnom požaru 1645.u kojem je izgorio gotovo cijeli Zagreb, nastradala je crkva Sv. Katarine. Gradski senator Mihael pl.Judniković ostavio je legat za izradu nove propovjedaonice i velikih klupa. Rektor isusovačkog kolegija je 1658. sklopio ugovor o izgradnji sa Ivanom Angelmayerom u Radakovu (kraj Klanjca), a u nazočnosti Nikole Erdodyja st. Propovjedaonica je napravljena od kruškovog drveta, a pozlaćeni dijelovi od lipova drveta.Klupe svetišta su od čiste orahovine. Godine 1659. propovjedaonica i klupe su postavljene u crkvi.

ANDRIJA JAMBREŠIĆ (Klanjec,1706 – Varaždin, 1758)

Isusovac koji je pomagao Sušniku u sastavljanju rječnika. Nakon Sušnikove smrti preuzeo je tiskanje i nakladu rječnika pod nazivom «Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica locuples…. Zagrabiae 1742.» Djelo sadrži popis latinskih pisaca, latinski rječnik s dopunama, Sušnikov hrvatsko-latinski rječnik, popis latinskih naziva nekih najobičnijih stvari i predmeta, Jambrešićevu raspravu o hrvatskom pravopisu te hrvatske pjesmice.

 
FRANJO IVEKOVIĆ (Klanjec, 1833 – Zagreb,1914)

Rođeni Klanjčan koji je bio sveučilišni profesor biblijskih nauka starog zavjeta i hebrejskog jezika, rektor sveučilišta, zagrebački kanonik. Godine 1901. je izabran za člana JAZU-a (današnji HAZU).

Njegov književni rad se može podijeliti na četiri grane: opće naravi, kritičko-polemičke, bogoslovske i filologičke.. Njegovo najznačajnije djelo je Rječnik hrvatskog jezika (Zagreb, 1901.) kojega je nećak Ivo Broz započeo, a Iveković završio.

IVAN  BROZ (Klanjec, 1852 – Zagreb, 1893 )

Završivši školovanje u Klanjcu, Varaždinu, Karlovcu, Požegi i Innsbrucku, doktorirao je 1889. temom «Prilozi za sintaksu jezika hrvatskoga i imperativa».

Najznačajnija su mu djela Rječnik hrvatskog jezika (1901) za kojega je sakupio više od 100.000 listića (dovršio ga F.Iveković) te Hrvatski pravopis (1892). Iste, 1892. je izabran za dopisnog člana JAZU-a.

VJEKOSLAV HOMOTARIĆ (Klanjec,1857 – Tuhelj,1911 )

Znameniti Klanjčan, nezaboravni tuheljski župnik. U svojoj župi je aktivno djelovao ne samo kao duhovni vođa, nego i na kulturno prosvjetiteljskom planu. Obnašao je i funkciju saborskog zastupnika za kotar Klanjec gdje se posebno istakao svojim govorom izrečenim na sjednici Hrvatskog sabora 18. ožujka 1911. u raspravi o osnovama zakona o uređenju i osobnih odnošaja učiteljstva pučkih škola.

JOSIP MEDVED (Klanjec, 1859 – Zagreb,1912 )

Nakon učiteljskog službovanja po mnogim mjestima, vlada ga premješta u Zemaljski zavod za gluhonijeme. To je područje na kojem će se Madved proslaviti. Napisao je cijeli niz knjiga, priručnika i udžbenika za gluhonijemu djecu. Njegova djela poznata su širom Europe, a referati prevođeni na francuski, njemački i druge jezike. Na međunarodnom kongresu u Rimu 1911. je zabran bio u počasni odbor.

KVIRIN BROZ (Klanjec, 1860 – Zagreb, 1918 )

Brat filologa Ive Broza. Iskazao se na području pčelarstva – pčelarski pododbor Gospodarskog društva ga je imenovao tajnikom i izvjestiteljem pa je širom domovine držao pčelarska predavanja i propagirao pčelarenje s pokretnim saćem. Bio je i član «Hrvatskog pedagoškog književnog društva».

ĆIRIL METOD IVEKOVIĆ (Klanjec, 1864 – Zagreb,1933 )

Arhitekturu završio u Beču. Na službi u Sarajevu pa u Zadru.Od 1920. profesor na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Iza njega je ostalo mnoštvo projektiranih i izgrađenih javnih objekata: vjećnica u Sarajevu i Brčkom, medresa u Travniku itd. Restaurirao je Ali-pašinu džamiju u Sarajevu, crkvu Sv. Krševana i krstionicu katedrale u Zadru. Amaterski se bavio arheologijom te sudjelovao u arheološkim iskopavanjima naselja Asseria, Burnum, Dodea. Okušao se i u književnosti objavljujući poeziju, novele, dramu i dva romana.

OTON IVEKOVIĆ ( Klanjec, 1869 – Klanjec, 1939)

Veliki hrvatski slikar hrvatske povijesti. Slikarstvo učio kod F.Quiquereza, kasnije u Beču, Munchenu itd. Od 1908. profesor na Umjetničkoj školi (današnjoj Akademiji likovnih umjetnosti).

Oslikao je cijeli niz prizora iz života Zrinskih i Frankopana, ali i mnoštvo drugih povijesnih tema: Krštenje Hrvata po Ćirilu i Metodu, Smrt Petra Svačića, Veronika Desinićka, Dolazak Hrvata itd. Mnoga njegova djela postala su pristupačna širim slojevima u vidu oleografija. Njegovo posljednje počivalište je na Starom groblju u Klanjcu.

JOSIP CANIĆ (Klanjec, 1879 – Zagreb, 1833.)

Kompozitor, zborovođa, pisac i kritičar. Na Sveučilištu u Zagrebu završio studij fizike i matematike. Glazbu učio u Zagrebu i Beču. Veliku popularnost su stekle njegove solo-popijevke i zborske kompozicije skladani u lirskom i rodoljubnom, romantičnom stilu sa pjevnom melodikom. Njegovu ostavštinu čini oko 400 različitih djela.

ANTUN AUGUSTINČIĆ (Klanjec, 1900 – Zagreb, 1979 )

Umjetničko obrazovanje stekao u Zagrebu (Valdec, Frangeš, Meštrović) te u Parizu ( Ecole des Arts Decoratif, Academie des Beaux-Arts). Autor je mnoštva reljefa, portretnih skulptura, monumentalne plastike, aktova. Neka od najznačajnijih djela su konjanička skulptura maršala Pilsudskog te spomenik Mir postavljen ispred zgrade UN-a u New Yorku. Sva djela je darovnicom poklonio rodnom mjestu gdje je podignuta Galerija «Antuna Augustinčića». Autorovi posljednji ostaci su pohranjeni u podnožju skulpture «Nošenje ranjenika» ispred Galerije.

IVO BROZ (Klanjec, 1922 – Zagreb, ?)

 Diplomirao, a potom i doktorirao na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu tezom o primjeni kemiluminiscencije u fotografskoj senziometriji. Među prvima je utemeljio i usmjerio razvoj domaće proizvodnje fotografskih materijala. Dobitnik je više priznanja za znanstvenoistraživački rad kao novator ili racionalizator.

ANTUN MIHANOVIĆ

Antun Mihanović je rođen u Zagrebu, na Harmici, 1796.godine. Školovao se u rodnom gradu te u Beču. Činovničku karijeru je započeo u Zagrebu, odakle je otišao nakon godinu dana i i nikada više nije u njemu službovao. Nakon činovničke službe (Beč, Venecija, Padova, Rijeka), diplomatske službe ( Beograd, Solun, Smirna, Carigrad, Odesa, Bukurešt), posljenje, umirovljeničke dane provodi u Novim Dvorima Cesargradskim (kraj Klanjca) gdje je i preminuo 1861. Pokopan je na Starom groblju u Klanjcu. Godine 1910. Klanjčani su mu podigli spomenik (rad Roberta Frangeša Mihanovića) na klanječkom trgu. Hrvatska povijest ga bilježi kao autora stihova hrvatske himne «Lijepa naša domovino».

p. MARIJAN GAJŠAK