Povijest

 

 

Klanjec oko 1880. godine
Klanjec oko 1880. godine

 

DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO KLANJEC

 

(1888. – 2002. )

 

 U Kronici franjevačkog samostana u Klanjcu zabilježen je zanimljiv podatak u vezi vatrogasnog društva u Klanjcu. Naime, u jednoj raspravi fratara iz 1922. godine o načinu pjevanja u crkvi donijet je slijedeći zaključak: «Pjevanje neka se gaji pučko jer je sa pjevačima (kor) bilo uvijek neprilika…Dosada nije se pokazalo uspješnim ovdje nijedno društvo… a i vanjska društva mjesta nisu nikada za dugo trajala izim vatrogasnog.» (1) . Iz toga se jasno vidi koliko je vatrogastvo u to vrijeme živjelo s građanima Klanjca i bilo prihvaćeno od svih društvenih slojeva.

Svakako da daleko više možemo to tvrditi danas, nakon 118 godina postojanja i rada. Društvo je preživjelo Austro-Ugarsku monarhiju, Kraljevinu Jugoslaviju, Nezavisnu državu Hrvatsku, komunističku Jugoslaviju i dočekalo svoje postojanje i u demokratskoj, slobodnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj.

Uz svoj temeljni cilj –« uredjenu branidbu života i imetka stanovnika mjesta Klanjca i okoline od vatre» (2) Društvo je uvijek njegovalo i promoviralo rodoljubne ideje i osjećaje temeljene na ljubavi prema bližnjemu, domu i domovini ,a sve osnovano na humanim i kršćanskim zasadama ( «Vatru gasi brata spasi» , » Pomoz Bog»…) (3), to je i jedan od razloga njegove općeprihvaćenosti, masovnosti i dugovječnosti.

U drugoj polovici 19. stoljeća, u tijeku priprema za osnivanje vatrogasnog društva, još je među pučanstvom živo sjećanje na katastrofalan požar koji je poharao Klanjec 1861. g. Gotovo je cijelo mjesto izgorjelo, osim crkve i samostana, koji je na čudesan način pošteđen iako je bio pokriven drvenim daščicama-šindrom.

Kroničar franjevačkog samostana u Klanjcu taj požar ovako opisuje: «Godine 1861. dne 14. svibnja po poldnevu okolo 4.te ure porodi se u kući Stjepana Horvatina pod kć. br. 59. ogenj i budući da je bilo vrijeme veoma lijepo a na Klanjcu same drvene kuće slamom pokrite te kano u gnijezdo sabijene u živom času pogori sav Klanjec na južno-istočnoj strani među kućami gospodskom Ivekovićevom i školom……..I premda je vatra strašno bjesnila te streha na zvoniku, crkvi i samostanu daskami pokrita pa i prnjava jur tako vruća bila da nesi mogao ruke na njoj držati, to se ipak ne upali, jer su samostan štitile guste voćke na trnacu a crkvu veliki jablani koji bjehu 1867. g. posječeni.»(4)

Među ondašnjim stanovnicima također se prepričavao i katastrofalan požar iz godine 1716. kada je izgorio i jedan dio Klanjca, dok su samostan i crkva izgorjeli do temelja. Od tada zapravo i počinje organizirana borba protiv požara. Oko crkve i samostana posađena su stabla jablana koja su ih najviše i zaštitila od goruće stihije.

  
Slika sv. Florijana

Slika sv. Florijana

 

 

Na te požare podsjećaju i slike sv. Florijana koje se čuvaju u Zavičajnoj zbirci u Klanjcu. Jedna prikazuje sv. Florijana koji gasi gorući grad, a druga kako gasi gorući samostan. I zavjetna kapelica sv. Florijana , koju klanjčani 1742. grade na brežuljku južno od grada, a na temeljima stare (5) govori o brizi i naporima klanjčana da zaštite svoje mjesto od požara. Slika sv. Florijana sa prikazom gorućeg Klanjca potječe upravo iz te kapelice, koja je jedina u županiji krapinsko – zagorskoj sagrađena i posvećena sv. Florijanu, zaštitniku vatrogasaca. I najmanje zvono iz crkve u Klanjcu a koje je rekvirirano u ratne svrhe 1916. (Kronika franjevačkog samostana II str 30-31) bilo je posvećeno sv. Florijanu.

 

 

 

 

Prilike su to u kojima nije bilo teško dobiti potporu građanstva i pokrenuti osnivanje dobrovoljnog vatrogasnog društva. Još kad 1876. godine osnovana Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica donosi Odluku i preporuku da svako kotarsko središte, a što je Klanjec tada bio, mora ustrojiti protupožarnu zaštitu, mogli bismo reći i po sili zakona, sve su se pretpostavke za osnivanje društva gotovo poklopile.

Inicijativa za osnivanje društva pripisuje se kotarskom pristavu (6) Kroberu, a samo Dobrovoljno vatrogasno društvo Klanjec osnovano je u jesen 1888. godine.

Pritisnut, naime, spomenutom odlukom Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice, kotarski službenik Krober prihvaća se osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva, a i sam preuzima ulogu perovođe-tajnika u novoosnovanome Društvu. Predsjednik društva je kotarski liječnik Vilibald Sluga, dok je za blagajnika izabran ugledni klanječki trgovac Mirko Broz.(7)

 

 

 

 

 
 
Petar Hrbud - jedan od utemeljitelja

Petar Hrbud - jedan od utemeljitelja

 

 

Utemeljitelji Društva , uz već spomenute, ugledni su i imućniji građani Klanjca: posjednici, trgovci, službenici. Iz činjenice da su osnivači najuglednije i najuvaženije osobe Klanjca i kotara , bilo s političkog, bilo s gospodarskog gledišta, proizlazi da je to u ono vrijeme bio prvorazredan društveni i kulturni događaj za Klanjec. Niz godina to je bilo jedino vatrogasno društvo u ovom dijelu Hrvatskog Zagorja, a iz tog podatka vidi se i ondašnje značenje Klanjca kao kotarskog središta.

 

 

 

 

Sačuvana Pravila društva iz 1889. prava su povijesna rijetkost. Potvrđena su u Zagrebu 27. veljače 1889. u Kr. hrv. slav. dalm. Zemaljskoj vladi pod brojem 7634. Original se čuva u arhivu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu , a kopija u arhivi DVD-a Klanjec. Ta Pravila bila su predložak mnogim kasnije osnovanim društvima , a i danas bi mogla biti predložak statutu. Vrijedno je spomenuti neke od odrednica iz toga prvog Pravila. Utemeljiteljem je tako mogao postati onaj koji» pristupiv plati ili jednom za uvijek ili na obročkah iste godine u društvenu blagajnu 30 for». Plaćajući član «plaća godišnie prinos od 1 for.ili 10 for. jedamput za uvijek». Izvršujući član uz ostale uvjete koji se traže za njega morao je imati i «neporočan glas(paragraf 3 Pravilnika»). Izvršujući članovi nisu trebali uplaćivati članarinu ali su se morali odazivati na sve akcije. Iz Pravila društva (par. 14) vidi se da je ono imalo i poseban fond iz kojeg se pomagalo unesrećenom vatrogascu ili članu obitelji. Taj podatak dostojan je pozornosti jer govori koliko se brige vodilo za člana Društva koji spašavajući tuđu imovinu i život ugrozi svoje vlastito zdravlje ili život. Vodila se briga i o članovima njegove obitelji. Novac koji bi se prikupio mogao se, uz ostale svrhe navedene u Pravilniku, utrošiti «naročito za podupiranje u službi unesrećenih gasioca i njihove obitelji».

Još jedan podatak dostojan je pozornosti. U Pravilima društva svi nazivi za razna zvanja i dužnosti te zapovijedi pisani su na hrvatskom jeziku. Samo jedna riječ pisana je na njemačkom (Rottenfirer), koji je tada bio uobičajeni u vojnim i sličnim formacijama i to samo zato da pojasni što znači odjelni podčasnik-rojnik za one koji to nisu razumjeli. Tek za usporedbu spomenimo da su naši susjedi Slovenci zapovjedni slovenski jezik uspjeli uvesti u vatrogastvo tek 1899 godine(8).

Zlatno doba klanječkog vatrogastva bilo je oko 1930. kada se u Klanjcu, u općem domoljubnom zanosu, osnivaju i mnoga druga društva. DVD Klanjec osniva svoje podružnice u Gredicama 1927., u Kraljevcu na Sutli i Vučilćevu 1928., u Sutlankoj Poljani 1935., u Movraču 1937 koja su se ubrzo i osamostalila. Treba napomenuti da su mnoga okolna društva osnivana uz izravnu stručnu pomoć klanječkih vatrogasaca. Svoja vatrogasna i organizacijska iskustva klanječki vatrogasci nesebično su prenašali okolnim društvima, a nekima su čak bili i utemeljitelji.

Priznanje Slavku Horvatinu iz Klanjca, osnivaču DVD-a Gredice

Priznanje Slavku Horvatinu iz Klanjca, osnivaču DVD-a Gredice

Među utemeljiteljima DVD Gredice nalazi se Slavko Horvatin, što dokazuje priznanje sa slikom iz toga doba, a danas u vlasništvu ob. Horvatin , te Stjepan Iveković, prvi predsjednik DVD-a Gredice, obadvojica iz Klanjca.

Na tadašnjem sajmištu 1935. godine gradi se vatrogasni dom. Prema nekim podacima i svjedočanstvima, prva vatrogasna oprema čuvala se ispod tornja klanječke crkve, koji radi zvonjenja tada nije bio otvoren u donjem dijelu. Prilikom uređenja gradskog trga1910. godine toranj je crkve zatvoren da bi se u tome prostoru uredila kapelica Gospe Lurdske, a vatrogasna oprema seli u sušu obitelji Novak iza crkve gdje ostaje sve do izgradnje doma.

 

Najteže je pak doba Društvo proživljavalo od 1964. pa do proslave 100- te obljetnice. Nasilnim rušenjem vatrogasnog doma, koji se tobože nije uklapao u novi Klanjec («jer kvari estetski izgled samog mjesta» )(9) društvo proživljava težak udarac. Prema zapisnicima iz toga doba vidljivo je da su se vatrogasci žestoko borili protiv rušenja doma, no bez uspjeha. Obećanje tadašnjih vlasti da će im izgraditi novi dom i spremište pretvorilo se u dodjelu derutne zgrade negdašnje škole, a u to vrijeme veterinarske stanice sa stanarima u njoj. (10)

Tek nakon tri godine općina pomaže pri obnovi i preuređenju zgrade za potrebe DVD-a, ali su do tada mnoge vrijedne stvari iz starog vatrogasnog doma, a pogotovo arhiv nepovratno su propale i nestale. Na žalost, zajedno s nestankom starog doma pasiviziraju se i do tada vodeći i najugledniji članovi Društva, dok se neki i prestaju baviti vatrogastvom Bio je to veliki udarac i poniženje za klanječke vatrogasce, pa od tog doba više preživljavaju nego žive. Društvo je ipak uspjelo preživjeti zaslugom nekoliko entuzijasta i zaljubljenika, ali bez većeg utjecaja u društvenom i političkom životu Klanjca. Bez materijalne mogućnosti, lišeni bilo kakva znatnijega utjecaja u tadašnjem političkom ili gospodarskom životu mjesta, mnogo više nisu ni mogli učiniti.

Uz to, neki članovi DVD-a Klanjec postaju članovi industrijskog DVD-a «Predionica» Klanjec gdje i rade ,a imaju i bolje uvjete za rad u vatrogastvu. Tako će tih godina DVD «Predionica» preuzeti i vodeću ulogu u protupožarnoj zaštiti Klanjca, pa samim tim prestaje i zanimanje kao i izdašnija pomoć općine Klanjec DVD-u Klanjec.

               Novi zalet Društvo je dobilo proslavom 100-te obljetnice postojanja. Sama proslava obilježena je 24 .rujna 1988. Za uspješnu proslavu te obljetnice velika zasluga pripada gospodinu (sada pokojnom) Dragutinu Pletešu, koji se bez ikakvih iskustava u vatrogastvu prihvatio dužnosti predsjednika. Tom prilikom, dobrovoljnim radom vatrogasaca, pojedinih građana te materijalnom pomoći privrednih subjekata i općine temeljitije je obnovljen dom koji je bio gotovo pred rušenjem. U Društvu se, uz to, upisalo nekoliko novih članova, te započinje njegova obnova i raste mu ugled.

 

Godine 1998. uspješno je obilježena i 110 godišnjica. U svečanom mimohodu sudjelovala su gotovo sva susjedna vatrogasna društva, profesionalna vatrogasna brigada iz Zaboka te vatrogasna društva iz Slovenije. Tom prilikom u prostorijama turističke zajednice grada Klanjca upriličena je prigodna izložba, na kojoj su bili izloženi sačuvani dokumenti, zastave, odlikovanja, fotografije te ostali vrijedni predmeti iz duge i bogate prošlosti klanječkih vatrogasaca. Glavna zasluga kao i sam postav pripada gospodinu Marijanu Plešku, učitelju iz Klanjca te članu DVD-a Klanjec.

Uz 110. obljetnicu Društvo je odlikovano raznim prigodnim odlikovanjima i darovima. Na dar je dobilo novu vatrogasnu zastavu, dar obitelji Željka Borošaka, koji je ujedno zastavi i kumovao. Grad Klanjec darovao je obnovljeno višenamjensko vatrogasno vozilo. Svojim prilozima mnoge su klanječke obitelji iskazale priznanje vatrogascima za njihov rad, a domaćice su ispekle i darovale obilje kolača za pristigle goste. Od svega je ipak najvažnija činjenica da se u mnogima probudila želja za rad u vatrogastvu, te odmah nakon proslave Društvu pristupa dvadesetak novih, uglavnom mlađih članova. Početak je to novog procvata i obnove Društva, pa DVD Klanjec ponovo preuzima vodeću ulogu u vatrogastvu klanječkog kraja.

Danas se DVD Klanjec ubraja u kategoriju središnjeg gradskog društva sa postrojbom od 26 zdravstveno sposobnih, te obučenih vatrogasaca raznih vatrogasnih zvanja: od ispitanih vatrogasaca do vatrogasnih časnika. Glavna briga Društva danas izgradnja je neophodnog vatrogasnog spremišta i garaže za koju je već ishođena potrebna građevinska dozvola.

 

Uz vatrogasnu djelatnost, Društvo je organiziralo ili sudjelovalo u gotovo svim društvenim i kulturnim manifestacijama.

Pozivnica na zabavu 1941.

Pozivnica na zabavu 1941.

Poznato je, da je društvo priređivalo vatrogasne zabave na koje se moglo doći samo uz pozivnice, a vatrogasci su goste dočekivali u svečanim odorama i bijelim rukavicama. Te zabave rado su posjećivali ugledniji Klanjčani sa članovima svoje obitelji, a stolovi su se unaprijed morali rezervirati. Zarada s tih zabava uvijek se koristila za nabavu nove opreme. Uz to, vatrogasci su uvijek sudjelovali na svjetovnim i crkvenima svečanostima i proslavama, a taj običaj Društvo nastoji ponovo obnoviti. Tako već treću godinu vatrogasci sudjeluju u obredima Velikog tjedna, čuvajući stražu kod Božjeg groba (slika) kao što je to bila nekadašnja tradicija i običaj, a ove godine nakon više od 50 godina, sudjelovali su u tijelovskoj procesiji.

 

 

 

 Zastave Društva

 

       

Zastava iz 1935. crvena strana

Zastava iz 1935. crvena strana

Najveći ponos i svetinja svakog društva je zastava koja se ističe i nosi u svim važnijim događajima i svečanostima vezanim uz razne proslave te pokope članova društva. Nije poznato kada DVD Klanjec dobiva svoju prvu zastavu. Prema svjedočenju pokojne Marije Gajšak, dugogodišnje članice Društva , DVD Klanjec posjedovalo je vatrogasnu zastavu i prije 1937. Ona je naime tvrdila da posjeduje dio nagorjela koplja stare zastave, koje je izvadila iz vatre prilikom spaljivanja «starudije» nakon rušenja starog doma 1964. Na žalost tu tvrdnju nisam dokumentirao a nakon njezine smrti nasljednici njene kuće tvrde da su prilikom čišćenja tavana sve otpremili na smetlište.

U vatrogasnom domu u Klanjcu čuva se zastava iz 1937. godine koju je Društvo dobilo na dar prilikom pedesete obljetnice svojega postojanja. Zastava je izrađena dvostrano: plava strana izrađena je u Klanjcu i rad je gđe Ljubice Šoban iz Mihanović dola, te ima zlatnim nitima izvezen natpis DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO KLANJEC 1937, a druga crvena strana je  izrađena u Zagrebu, te ima vatrogasni grb u sredini i natpis : POMOZ BOG – 1888-1937 (11) (svjedočanstvo ob. Šoban) Kuma zastave bila je Mara Stahuljak (natpis na lenti: KUMA MARA STAHULJAK – Klanjec 1. VIII 1937.)

Zastava je u dosta trošnom i lošem stanju te bi je bilo potrebno temeljito restaurirati. . Prigodne čavliće, kasnije pričvršćene na drveno koplje otkupilo je 28 obitelji i društava. Vrijedno je navesti svih 28 otkupljivača jer se u njihovim imenima zasigurno odražavaju ugled i važnost Društva u to vrijeme:

Čavlić obitelji Stahuljak

Čavlić obitelji Stahuljak

DVD Varaždin,

Obitelj dr-a Stahuljak, Klanjec

Obitelj Horvatin Slavka Klanjec

Općina Klanjec

Oci franjevci Klanjec

Prof. dr. Peček

Milko Šoban, Klanjec

Društvo hrvatskih žena, Klanjec

Društvo «Katarina Zrinska»

Društvo «Hrvatskih zagoraca»

Obitelj Bešlić, Zagreb

Obitelj Dragutina Broza, Klanjec

Vatrogasna zajednica hrvatske Banovine

Mr. Farmacije Singer, Klanjec

Obitelj Bešlić (drugi puta), Zagreb

Dr. Pinjuh, V. Trgovišće

Dr. Ljudevit Horvatin, Klanjec

Obitelj Branka Horvatina, Klanjec

Obitelj Herceg, Mihanović dol

Obitelj Novak Alberta, Klanjec

Obitelj Juranić, Zagreb

Obitelj Pukljak, Tuheljske Toplice

Obitelj Novak Vilibalda, Klanjec

Obitelj Dr. Hrenčevića, Dubrovčan

Obitelj Đurić, Tuhelj

Obitelj Lovrek Ivice

Obitelj Hohnjec, Desinić

Obitelj Polšak, Zagreb

 

 

Za proslavu 70. obljetnice 1957 ( 2.6. 1957) društvo dobiva novu (socijalističku) zastavu ( «jer se stara zastava ne može upotrebljavat»i, kako stoji u dopisu molbe za novčana sredstva) a dar je općine Klanjec. Kum te zastave bio je svjetski poznati kipar rodom iz Klanjca, Antun Augustinčić, što i piše na vrpci zastave. Tom prigodom otkupljeno je 20 prigodnih čavlića, a zanimljivo je da ni jedan čavlić nije otkupljen od strane klanječkih obitelji, nego samo od okolnih vatrogasnih društava.

Sadašnju zastavu Društvo dobiva prilikom proslave 110. obljetnice 1998., a dar je obitelji Željka Borošaka iz Klanjca . Prigodne lente i čavliće otkupio je velik broj klanječkih obitelji te udruga i poduzeća.

       Vatrogasna glazba.

          Od samoga osnutka uz vatrogasnu djelatnost, Društvo ustrojava i njeguje vatrogasnu glazbu. O tome svjedoče i neki sačuvani dokumenti. Tako se iz pisane zapovijedi vojvode iz 1925.o uputama ,u redoslijedu povorke vidi da pod broj tri ide vatrogasna glazba( 12), i 1927. postoji i uputa da sprovodu moraju prisustvovati svi izvršujući članovi sa društvenom glazbom».(13) . Još 1941. postoji vatrogasna glazba, kako to piše na pozivnici za vatrogasnu zabavu, na kojoj svira domaća vatrogasna glazba(14).

Na žalost, u ratnim i poratnim godinama vatrogasna glazba se gasi. 1959.se pokušava za potrebe Društva i ostalih svečanosti ponovo oformiti glazbu. Jedan dopis vatrogasnog odbora općine Klanjec spominje da je «DVD Klanjec oformio vatrogasnu glazbu sastavljenu od 7 članova i slijedećih instrumenata: 2 harmonike, 2 bubnja, 1 saksofona, 1 friglehorr,1 des trube i zvečke.» Nadalje spominje da je «vatrogasna organizacija osnovala vlastitu glazbu nakon duljeg zastoja» (15). Glazbenike je vodio nastavnik Kutnjak Pero. Nažalost i ta glazba brzo se raspala, a instrumenti su privatizirani. Danas DVD Klajec ne posjeduje vlastitu glazbu.

 Oprema i spremište

     

Vatrogasna kola-štrcaljka iz 1889.

Vatrogasna kola-štrcaljka iz 1889.

 Od samog osnutka glavna briga Društva bila je nabava vatrogasne opreme, te ono prikuplja potrebna sredstva za nabavu iste koja se tada jedino mogla kupiti u Beču ili Grazu. Prva nabavljena štrcaljka – naljevača je iz godine 1891., marke Metz br. 2 sa pripadajućom opremom, a kupljena je prilozima utemeljitelja, prinosima plaćajućih članova te potporom zemaljske vlade kr. hrv.-slav.- dalm.(16).Ta štrcaljka poklonjena je pedesetih godina DVD-u Tomaševec.

 

Vatrogasno društvo posjeduje i vrlo vrijedna vatrogasna kola iz godine 1889., marke KNAUST WIEN – 1889 No. 19868. Kola su još uvijek u ispravnom stanju, a posebnu vrijednost imaju jer na njima nije nikada izvedena nikakva obnoviteljska intervencija , te su još uvijek ukrašena originalnim bojama proizvođača. Zanimljivo je da za ta kola postoji i rukom pisani vježbovnik pod nazivom: Naputak o vježbi sa vožnjačom štrcaljkom sustava Knaustova, satavio «Kolarić»(17). Bilo bi zanimljivo oformiti povijesnu vatrogasnu postrojbu te ju obučiti na temelju toga vježbovnika za izvođenje vježbe sa vatrogasnim kolima. Nije poznato kada i od koga su kupljena ta kola, no na temelju potvrde blagajnika Franje Lovrečki o primitku 1272 krune od Dragutina Kolara,(18), sabranih od građanstva za nabavu vatrogasnih sprava, može se predpostaviti da su kupljena oko 1919.

Prva motorna vatrogasna štrcaljka nabavljena je 1941 i to DKV. U ratno vrijeme vatrogasci su štrcaljku skrivali na nepoznatim mjestima kako ne bi došla u ruke Njemaca

Godine 1975. DVD dobiva na besplatno korištenje vatrogasni kombi TAM-200. Njime se društvo služi do 1988 kada je zbog dotrajalosti rashodovano(19).

Višenamjensko vatrogasno vozilo marke MAGIRUS – DEUTZ društvo je dobilo na dar prilikom proslave 110 obletnice. Dar je to MUP-a i općine Klanjec. 2004. vozilo je prodano, a iz Slovenije nabavljeno drugo, novije navalno vatrogasno vozilo marke Mercedes sa spremnikom vode 2700 l i s ugrađenom pumpom, te visokotlačnim sklopom sa svom pripadajućom opremom.

Od preuređenja stare zgrade škole 1968 godine sadašnji vatrogasni dom bio je mjesto ne samo okupljanja klanječkih vatrogasaca već i spremište za vatrogasnu opremu. No ta zgrada danas više ne odgovara potrebama spremanja i čuvanja vatrogasne opreme, a budući da se ne može preurediti za sadašnje potrebe, jer je pod zaštitom i spomenik je kulture, potrebno je dograditi novo spremište i garažu za vatrogasna vozila.

 Cisterna za vodu

       U slučaju velike vatrene stihije ili požara u vrijeme suše, kada u klanječkim bunarima nema dovoljno vode, gradi se 1937. cisterna za vodu, a u «svrhu upotrebe kod gašenja požara». Cisterna je izgrađena na općinskom zemljištu ispod šetnice, na trgu A. Mihanovića , a prema projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli. Veličine je 6.7 x 3.8m. (20)

Kišnica je doticala u cisternu sa krova crkve. Prilikom sanacije krovišta crkve i uređenja nove odvodnje oborinskih voda, dotok vode u spremnik je prekinut , pa je sada cisterna prazna. Iz jednog zapisnika 1963. ( Arhiv DVD-a Klanjec) doznajemo da je bilo prijedloga i razmišljanja da se i kod tadašnjeg vatrogasnog doma izgradi spremnik kako bi se mogao uspješno gasiti požar u donjem novom dijelu Klanjca , no ta ideja nije realizirana , već je dom srušen.(21) .

 

Vatrogasne intervencije

 U dugoj povijesti postojanja i djelovanja klanječki vatrogasci sudjelovali su u gašenju mnogih požara koji su se pojavili u Klanjcu ili u njegovoj okolici. O većini intervencija ne postoje nikakvi podaci ili su se oni izgubili, o nekim intervencijama postoje samo usmena svjedočanstva , a tek o manjem broju postoje zapisnici. U zadnjih desetak godina vodi se uredna statistika o požarima a podaci se bilježe u knjigu intervencija. Evo nekoliko požara o kojima postoje pisani podaci ili svjedočanstva a u gašenju kojih su sudjelovali klanječki vatrogasci.

– 7. lipnja 1955. požar dviju kuća i gospodarskih zgrada u Lukavcu gase i gašenje predvode klanječki vatrogasci uz pomoć okolnih društava: Gredice, Draše, Kraljevec na Sutli, Dubravica, Movrače, Bobovec te Bizeljsko iz Slovenije.(22)

– 2. veljače 195.. na samu Svijećnicu kad se u Klancu održavala tradicionalna velika zabava pojavio se požar u Drašama u kojem je izgorio mlin, pilana i elektrana. Klanječki vatrogasci na požar su otišli sa zabave a još sada živući svjedoci sjećaju se toga požara jer je vladala velika studen. Od svih pumpi koje su gasile požar najduže je izdržala pumpa klanječkih vatrogasaca dok su se ostale zbog smrzavanje jedna za drugom gasile. Zbog nedostatka zaštitne odječe i obuće neki vatrogasci zadobili su ozebline a nekolicina i trajne posljedice. (23)

– 21. siječnja 1961. izbio je požar u drvnom poduzeću «Sutla» smještenom u prizemlju južnog dijela franjevačkog samostana u Klanjcu. O samoj intervenciji doznajemo iz zapisnika godišnjeg izvješća: «Poznato nam je da je prošle godine izbio požar u poduzeću Sutla a koja se nalazi u prostorijama samostana. Tom prilikom vidjela se odlučnost članova koji su dali sve od sebe i bez potrebne opreme izložili su se opasnosti i uspjeli požar ugušiti, jer bi u protivnom bilo jako bolnih posljedica toga požara obzirom na starost zgrade kraj koje bi stradao i dio samog mjesta obzirom na nedovoljne količine vode koja se nalazi u mjestu.» Iz svjedočanstva još živućih sudionika (Mirko Broz, Stanko Petrišić) doznajemo da su u gašenju sudjelovala i okolna društva: Gredice, Draše, Kačkovec, Zabok a iz Zagreba je došla profesionalna brigada kad je požar već bio ugušen. Tom prilikom pokazala se opravdanost gradnje cisterne na trgu 1937. jer je u njoj bilo akumulirano najviše vode i zahvaljujući upravo njoj izbjegla se veća katastrofa. Ukupno je sudjelovalo oko 80 vatrogasaca. (24)

 

 

 Današnji ustroj

 DVD Klanjec danas djeluje u Vatrogasnoj zajednici grada Klanca uz društva:

  • «Mihanović» Gredice, osnovano 1927.

  • Lučelnica, osnovano 1932.

  • Rakovec , osnovano 1939.

DVD Klanjec broji 85 članova od kojih su 26 članova pripadnici dobrovoljne vatrogasne postrojbe te 20 članovi vatrogasne mladeži.

 

Dužnosti u Društvu obnašaju:

 

Predsjednik:  Slavko Zamuda

Zamjenik:  Ervin Šoban

Tajnik:   Ivica Hrbud

Blagajnik:  Dalibor Šoban

Zapovjednik: Albin Šoban

Zamjenik zapovjednika:  Ivan Zamuda

 

 Bilješke:

  1. Arhiv franjevačkog samostana u Klanjcu B-I-I 1766-1908

  2.  Pravila društva iz 1889. par.1
  3.  Najčešći natpisi na vatrogasnim zastavam
  4. Kronika franjevačkog samostana Klanjec za 1861 god.
  5.  Paškal Cvekan: Franjevački samostan u Klanjcu str. 118
  6.  kotarski službenik
  7.  Navedeni dužnosnici nalaze se u potpisu Pravila iz 1889. godine.
  8.  Hrvatski vatrogasni vjesnik, 5.ožujka 1889.godine
  9.  Obavijest o zaključku mjesne organizacije Klanjec (arhiv DVD-a Klanjec)
  10.  Dokumentacija i zapisnici iz toga vremena nalaze se u arhivu DVD-a Klanjec
  11.  Svjedočanstva članova DVD-a Klanjec iz obitelji Šoban
  12.  Zapovijed od 25.8.1925.godine povodom smrti Anke Broz, supruge Dragutina Broza-utemeljitelja.
  13.  Zapovijed od 1.3.1927.godine povodom smrti člana Franje Regule
  14.  Pozivnica od 2.veljače 1941.godine, arhiv DVD-a Klanjec.
  15.  Dopis Vatrogasnoga odbora Opčine Klanjec Kulturno-prosvjetnom viječu Opčine Klanjec nalazi se u arhivu DVD-a Klanjec
  16.  Kopije dopisivanja s Predsjedništvom Kraljevske hrv.-slav.-dalm. Zemaljske vlade, arhiv DVD-a Klanjec
  17.  Knjižnica je u vlasništvu obitelji Kolar iz Klanjca
  18.  Kopija potvrde u arhivu DVD-a Klanjec
  19.  Darovni ugovor u arhivu DVD-a Klanjec
  20.  Građevna dozvola izdana od Sreskog načelstva u Klanjcu dana 16.8.1937. Arhiv DVD-a Klanje
  21.  Zapisnik od 4.8.1963. Aarhiv DVD-a Klanjec
  22.  Dnevnik požara 7. lipnja 1955. Arhiv DVD-a Klanjec
  23.  Usmeno svjedočanstvo Mirka Broza, sudionika u gašenju i strojara DVD-a Klanjec.
  24.  Zapisnik sa godišnje skupštine 18. veljače 1962. Arhiv DVD-a Klanjec