POVIJEST

 

Klanjec- grad višestoljetne povijesti i kulture

 

1

 Smješten na brežuljku uz dolinu rijeke Sutle kojom je nekada prolazila rimska cesta, smatra se da je Klanjec nastao kao podgrađe utvrde Cesargrad. Sam Cesargrad izvori prvi puta bilježe 1399. godine, premda je zasigurno znatno stariji, vjerojatno građen kao jedna u nizu obrambenih utvrda 12. ili 13. stoljeća. Klanjec se u povijesnim dokumentima prvi puta javlja 1463.godine, a naziv naselja uvjetovao je položaj njegova smještaja – na ulazu u klanac Zelenjak

Klanjec krajem 18. stoljeća

Klanjec krajem 18. stoljeća

Nakon promjene nekolicine vlasnika, godine 1521. Cesargrad dolazi u ruke Tome Bakača Erdody. Ta će obitelj ostati gospodarem kraja gotovo puna četiri stoljeća. Za seljačke bune 1573. utvrda je prvi puta stradala kada ju je zapovjednik ustaničke vojske Ilija Gregorić zapalio, ali i turski napadi ostavili su traga na njoj.

Sesargrad - ostaci glavne obrambene kule

Sesargrad - ostaci glavne obrambene kule

Krajem 16. stoljeća neudobna utvrda ne zadovoljava potrebe za udobnim i raskošnijim stanovanjem, a i nestalo je turske opasnosti, stoga Erdody, u dolini Sutle, grade novi, prostraniji i udobniji dvorac koji dobiva ime Novi Dvori Cesargradski. Cesargrad će uglavnom ostati napušten, premda će se još neke županijske skupštine u 19. stoljeću održavati u njemu.

 Novi Dvori su jedan od naznačajnijih dvoraca u cijelom Hrvatskom zagorju i to ne samo zbog njegove arhitektonske vrijednosti, nego i s povijesnog stajališta. Nad glavnim portalom nalazi se grb vlasnika i zabilježena 1603. g. koja označava vrijeme gradnje.
Njegova arhitektonska vrijednost očituje se, među ostalim, upravo u toj godini gradnje. Naime, okomita raščlanjenost fasade (nagovještaj baroka) u Bečkom kulturnom krugu se javlja tek oko 1610. g., pa je ovo u nekom smislu i napredna građevina. Sam dvor je zasnovan na renesansni način s četverougaonom osnovom, unutrašnjim dvorištem i cilindričnim kulama na uglovima. Unutrašnje dvorište s ritmom arkada zatvaraju tri krila, a s četvrte strane je samo zid. Cjelinu kompleksa čine gospodarski objekti i stan provizora. Od sredine 19. stoljeća Erdody su počeli prodaju dijela dvorca i posjeda obitelji Bruckner, ali će ipak ostati dijelom u vlasništvu sve do 1914.godine.

Klanjec oko 1900. godine

Klanjec oko 1900. godine

Status trgovišta Klanjec stječe 1598. i zadržat će ga još i u 19. stoljeću.

Međutim, nisu samo grofovi Erdody bili oni koji su utjecali na način života mještana. Veliki utjecaj zasigurno je imalo i brojno sitno plemstvo. Povijesni izvori krajem 16. stoljeća bilježe postojanje čak 36 plemićkih kurja na širem području Klanjca, od kojih danas nije sačuvana niti jedna.

Najveći zamah u razvoju Klanjec će doživjeti u 19. stoljeću.

Građanska kuća sa zatvorenim vanjskim trijemom

Građanska kuća sa zatvorenim vanjskim trijemom

U sastavu Varaždinske županije, od 1851. postaje sjedištem podžupanije, a od 1854. kotara. Krajem stoljeća, Klanjec broji nešto manje od 700 stanovnika, ima status trgovišta, i dalje je sjedište kotarske oblasti, kotarskog suda, tu djeluje općinski ured, oružnička postaja, kraljevski poštanski ured.

Stahuljakova zgrada

Stahuljakova zgrada

Struktura stanovništva toga doba bila je pretežito poljodjeljska, ali su i obrti bili dobro zastupljeni. Izvori spominju zidare, mesare, krojače, bravare, postolare, lončare, bačvare, krznare, pa čak i draguljara. Izuzetno dobro je bilo razvijeno kožarstvo. Pored toga, Klanjec već u prvoj polovici 19. st. ima svog advokata, suca i «zemljomernike».

8

Literatura kao prvu spomen škole navodi podatak da je 1629. u blizini crkve i prebendarske kuće u kući Reta Bare djelovala škola. Školska spomenica navodi postojanje privatne škole oko 1830. u kući Janka Pavunca, a koju je polazio i Antun pl. Rubido. Godine 1841. u Franjevačkom samostanu je otvorena prva javna škola, a prvi učitelj je bio o. Fortunat Horvat. Slijedećih godina škola će se seliti po brojnim privatnim kućama, da bi 1888. g. bila svečano otvorena nova školska zgrada koju su posjetili ban i župan Radoslav pl. Rubido.

9

U listopadu 1886. zalaganjem Alberta pl. Jakopovića, kotarskog suca, osnovana je u Klanjcu Čitaonica. Djelovat će do 1907. godine kada će se osnovati Čitaonica Hrvatskog sokola, potom Čitaonica Hrvatskog sokola i napretka, a 30-tih godina Hrvatska čitaonica.

U Klanjcu kao središtu ovoga kraja će se tijekom 19. st. osnivati i djelovati brojne društvene i kulturne organizacije:1847. podružnica Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, 1881. Matica hrvatska, 1890. Kulturno vijeće, 1889. Dobrovoljno vatrogasno društvo, pjevačko društvo Vila cesargradska, a od 1891. Klanjec je imao i Hrvatsku štedionicu.

Današnji trg A. Mihanovića na mjestu nekadašnjeg sajmišta

Današnji trg A. Mihanovića na mjestu nekadašnjeg sajmišta

Veliku ulogu u razvoju mjesta odigralo je postojanje sajmišta u samom središtu , na Trgu.
Sajmišno pravo, kao jedna od feudalnih povlastica, bilo je vezano uz cesargradsko tj. novodvorsko vlastelinstvo. Tradicionalni sajmovi su se od postanka sve do kraja 19. st. održavali na Trgu, a potom su premješteni na prostor gdje se danas nalazi Općinski sud, Dom zdravlja i sjedište Gradske uprave. Odmah potom pristupilo se i uređenju Trga. Dovozi se šljunak i nasipava cesta, oko šetališta su posađene ruže, postavljene klupe, «a raszvjeta miesta sa 4 nove liepe i elegantne lampe je uvećana». Na Trgu i danas dominiraju dvije masivne kurije iz druge polovice 18. st. čiju gradnju imamo takođe zahvaliti feudalnim gospodarima – Erdodyjevima. Jedna od njih (tzv. «Stahuljakova kuća» – nazvana prema posljednjim vlasnicima) bila je i stan za vlastelinske službenike. Druga kurija, u kojoj je bilo i sjedište cesargradske oružane straže, krajem 19.st. prelazi u ruke mještana.

Kuće staroga Klanjca su pretežito bile drvene. Već krajem 18. st. započine zamjena drvenih građevina zidanicama, a najstarije su građena od kamena sa Cesargrada. Osim kurija, izgled Trga će se definirati tijekom 19. st. i nizom drugih većih zidanica. Jedna od njih je velika uglovnica trgovca Broza, koja je u posljednjih nekoliko godina adaptirana i u njoj je danas smještena Gradska knjižnica. Postavljanjem spomenika Antunu Mihanoviću na središtu Trga (Mihanović je posljednje godine života proveo u Novim Dvorima gdje je i umro te pokopan na starom groblju u Klanjcu) godine 1910. mjesto je dobilo još jedan elemenat koji ga čini pitoresknim srednjeeuropskim gradićem.

10

Iz svega rečenoga vidljivo je da je Klanjec kroz svoju dugu povijest zaista bio i jedno kulturno središte kraja. Stoga niti ne začuđuje da su u njemu rođene brojne ličnosti čiji doprinos hrvatskoj kulturi, umjetnosti, znanosti je neizbrisiv. Navedimo samo neke od njih: Ivan Broz (jezikoslovac i tvorac prvog hrvatskog rječnika sa F. Ivekovićem), Franjo Iveković (filolog, zagrebački kanonik), Oton Iveković (slikar, takođe pokopan na starom groblju u Klanjcu), Ćiril Metod Iveković (arhitekt i arheolog), Josip Canić (muzikolog i glazbenik), Antun Augustinčić (kipar, poklonio sva svoja djela rodnom mjestu, a koje je izgradilo Galeriju Antuna Augustinčića), Kvirin Broz (pčelar) i brojni drugi.

mr. Marina Krpan